Ispaljeno je tisuću topovskih kugli, pucalo se iz pušaka i kubura, a pljeskalo uzduž i popreko Bakra. Kad su Mlečani nakon 15-ak minuta žestoke borbe podvili rep i dali petama vjetra, u znak pobjede nebo je proparao vatromet. A onda je uslijedilo veselje – krstarenje na Vili Velebita i zabava na Žalu ribara.

Bakar je svojoj zaštitnici svetoj Margareti ove godine odaslao zahvalu i s kopna, i s mora, i iz zraka. Bakarska Margaretina u taj je prelijepi gradić iznova privukla više od deset tisuća ljudi željnih spektakla. A da Bakrani znaju spektakularno obilježiti svoj najveći blagdan – znaju. Počeli su »ranom zorom«, točnije u 8 sati kad su u organizaciji PD Bakar put Risnjaka krenuli oni željni planinarenja. Oni željni zabave preskočili su prijepodne te se u ranim popodnevnim satima polako, baš kao nekad »hodeć«, sad automobilima počeli iz bakarskog prstena slijevati u »glavni grad«. Razlog je bio Margaretin sajam na kojem je svoje radove izložilo šezdesetak obrtnika, umjetnika i inih poduzetnika iz cijele Lijepe Naše.

Kao i prethodnih godina i ove su subote organizatori čitavog zbivanja – Grad Bakar i pripadajuća mu turistička zajednica, uz svesrdnu pomoć pripadnika povijesnih vojnih postrojbi, brodara, uposlenika Mirnovec pirotehnike, vatrogasaca DVD-a Bakar i Hreljin, Bakarske gospode i inih ostalih, odnosno uz svesrdno zalaganje više od 200 ljudi koliko ih je sudjelovalo u uprizorenju za Bakar odlučne povijesne bitke, upriličili pravi urnebes i na kopnu, i na moru.

Sve je počelo uplovljavanjem jedrenjaka »Stari Ive«, »Duša« i »Klementa«, dakako u ulozi mletačke pomorske sile, u bakarsku valu. S njih je zapucalo, a topovi postavljeni na Masarykovoj obali, Velikom Puntinu i Lubenu uzvratili su paljbom. Zvučnom spektaklu, vatrom »zapaljenom« na Kuli Turan i na zidu u Ulici Lokaj, čitavom je događanju data i vizualna komponenta, učinivši ga tako apsolutno vjerodostojnim. Ispaljeno je tisuću topovskih kugli, pucalo se i iz pušaka, i iz kubura, a pljeskalo uzduž i popreko Bakra. Kad su Mlečani nakon nekih petnaestak minuta žestoke borbe podvili rep i dali petama vjetra, u znak pobjede nebo je proparao vatromet. I to ne bilo kakav, već zbilja vatromet za pamćenje. Šest minuta Bakar je zasigurno u tom trenutku imao najšarenije nebo ako već ne na svijetu, a onda u ovom dijelu kugle što se Zemlja zove.

Pljesak Bakru i Bakranima
I kad bi svi pomislili kako je vatrometom označen kraj bakarskih zbivanja, tek tad je uslijedilo veselje. Oni skloni romantici uputili su se na Vilu Velebitu i krenuli na krstarenje bakarskim akvatorijem, a oni zabavi na Žal ribara, na čijoj su ih pozornici čekali za feštu uvijek spremni »Gustafi«. Bilo je i onih koji su Margaretinu odgledali i odslušali sa svojih balkona i prozora, ili pak kao obitelj Deste – sa svog privrata, tj. dvorišta. – Tu smo gdje smo, ne moramo nigdje ići, sve vidimo, sve čujemo i u svemu uživamo. I nismo samo danas ovdje, već nam je ovo pozicija od 1. srpnja do 1. listopada. Ovo je naš svojevrsni »Kafić uzdravlje«, a radno vrijeme mu je od 19 do ujutro. Svi dobronamjerni su dobrodošli, poručila je Mira Deste.

Njezina poruka ustvari je poruka Bakra. Kako kod obitelji Deste, tako su već stoljećima i u Bakar svi dobronamjerni uvijek dobrodošli, a oni zlonamjerni završe kao Mlečani. Sve u svemu, sv. Margareta je vjerojatno uživala u zbivanjima priređenim njoj u čast, a i onaj najgromoglasniji pljesak namijenjen organizatorima, kao i svima koji su u spomenutim zbivanjima sudjelovali kao da je stigao iz visina. Hm, možda s krasičarskog Vršića, možda sa Svetog Kuzma, možda i s hreljinske Gradine, a možda i iz nebeske lože.